Hej cure!
Dobrodosle u moju prvu kolumnu! Prije nego što počnem zaista pisati o pravoj temi, želim reći par stvari. Dakle, s ovom kolumnom, pokrenuta je i nova rubrika na blogu. Ako ste pročitale moj prethodni post (ovdje), sigurno ste upoznate s "rasporedom" novih posteva koji idu od sad 3 puta tjedno, a to se odnosi na one "obične" posteve, a ovakve kolumne će ići svaka 2 tjedna subotom što znaći da tada neće biti običnih posteva, no ipak, mene zanima da li se vi slažete s time ili ne, jer i vaše mi je mišljenje jako važno i trudim se i vama udovoljiti, no i zadovoljiti neke svoje potrebe na blogu (ako me shvaćate). Pa, možemo krenuti s postom!
S hejterima sam se prvi put susrela 2015 godine, u ljeto. Tad sam krenula s mojim starim Youtube kanalom koji je bio katastrofa, čista. Ali dobro, imala sam 10 godina, no opet, ne želim se pravdati s svojim godinama, i da znam... Youtube nije primjeren za djecu mlađu od 13 godina, ali nije mi jasno zašto onda ljudi uploadaju crtiće, kao što su Tonko Bonko, onaj mali s plavom kapicom (još se ni imena ne mogu sjetiti, bravo ja), Pepa pig i tako dalje... (znam za kraticu itd. ako nekog zanima)
Stalno po Shopping centrima viđam mlade roditelje i malu djecu koja imaju oko 3,4 godine, i koja su naravno, nemirna. Iako svaki roditelj ima svoj naćin smirivanja djece, i ne kažem da mladi roditelji nisu dobri roditelj, niti je to poanta ove kolumne, samo želim reći da se vremena mijenjaju. Prije bi izašao iz dućana i otišao kući ako ti dijete pravi problem, a sada mu samo pustiš crtiće na Youtubeu i ono je mirno. Što se Youtubea tiče, znala sam nailaziti na kanale koje imaju djeca od 7 godina i snimaju. Ok, to je zaista rano, isto tako da dijete od 9 godina snima make up tutorial za školu u kojem stavlja puder, sjenilo, maskaru... Dobro, to nije ok, iskreno smatram da se za školu nikako ne treba šminkati, a kamo li stavljati puder (koji ne stavljam nikako), sjenilo, maskaru i još mnogo toga. Također, nekima je moj ombre bezveze, ok, sto ljudi, sto čudi, nikakvo iznenađenje. Neki smatraju da se pravim velika. I to je ok, ali pogrešno mišljenje. I na kraju, neki ljudi smatraju da sam premalena za to. Dobro, iako se ne farbam pravom ili dugotrajnom bojoj, nego na totalno drugačiji način (pišite mi u komentare ako želite post o tome) uz kojeg se boja ispire već nakon par pranja što znaći da neću imati ombre kad će početi škola što je super, jer, iako meni u mojoj školi to dopuštaju, smatram da to nije primjereno, a opet i pomalo nepristojno za školu.
Kako sam dosta aktivna na društvenim mrežama, tako sam i u mnogim grupama o raznoraznim stvarima, a u njima su nerijetko moji vršnjaci koji ponekad pišu, uz dužno poštovanje, gluposti.
Pišu kako im je dosta svega, da su ružne, da im je ovaj život postao pretežak i da se moraju ubiti.
MOLIM!? Ok, više od pola izmišlja, što nije dobro, jer se s tim stvarima ne treba šaliti jer su to ozbiljne stvari, a neki to i zaista namjeravaju pod izgvororima: imam problema u obitelji (ponekad ih imam i ja), dečko koji mi se sviđa nije zaljubljen u mene već u drugu curu (znam da zvuči kao da sam to izmislila, no imala sam priliku čuti i to), a najbolji su mi oni "ti to ne bi razumjela". Dakle, hrpa glupih razloga, a možda je najgluplji "zato što je to in" kako rezanje može biti in? Uglavnom, totalno shvaćam ljude koji kažu "Kuda ide ovaj svijet?" U kukuruz.
Što sam s gore napisanim željela reći? Željela sam reći da hejterski komentar djevojčicama poljulja samopouzdanje. Ja se još uvijek testiram kao Youtuberica: ako me pogodi hejterski komentar (znam da će ih uvijek biti), prekidam s snimanjem na godinu dana jer smatram da to znaći da nisam spremna na Youtube i sve što mi on nosi. Mislim da znate "tipićan" hejterski komentar. Ali zapravo, ima vviše vrsta hejterskih komentara. Uglavnom, hejtaju te na sve moguće načine; od izgleda, do dobi, na račun tvoga kanala... Kao što sam napisala, na mnogo načina.
Na jednoj Facebook stranici mi se izreklamirala jedna grupa koja kao "upućuje hejtere da prestaju hejtati", a opet ih mrze. Ček malo, ako mrziš hejtere, to znaći da si i sam hejter jer nekoga MRZIŠ. Prije sam mrzila Justina Bibera pa sam shvatila da ga nemam potrebe mrziti jer mi nije ništa napravio (ali malo izgleda ko peder) tako da ga sad samo ne volim.
Ne očekujem da se sad svi hejteri promjene i prestanu hejtati jer će hejtera uvijek biti. Priznjem, i ja sam bila hejter. Prije, kad bih imala grozan dan otišla bih na Youtube i dislajkala i hejtala, valjda sam mislila da ću se oraspoložiti, što i jesam, prvi par puta, ali onda sam shvatila kako bih se ja osjećala da dobijem neki hejt komentar. Svi oni koji su barem jednom bili napadnuti na društvenim mrežama znaju o čemu pricam, zar ne? Sada kad imam loš dan umjesto da odem na društvene mreže i hejtam, odem van igrati rukomet ili ako mogu, odem na jahanje i jednostvano izbacim svu negattivnu energiju iz sebe.
Najgore od svega jest to što je hejtanje droga, kada probaš jednom, moraš sve česće i češće (pogotovo ako imaš bilo kakvih problema) tako da jednostavno bih svim hejterima poručila da nađu neki drugi hobi i zabave se time, samim time će biti pozitivnije osobe, a ionako nam treba pozitiva u ovom negativnom svijetu, zar ne?
Nema komentara:
Objavi komentar